Juče sam videla devojčicu od desetak godina kako u samoposluzi plaća pelinkovac i dve kutije cigareta. Tati, kaže. I Jelena Krajšić mi je pričala kako se pre neki dan svađala sa prodavačicom u komšijskom mini marketu zbog iste stvari. Maloletnike uveče u gradu apsolutno niko ne legitimiše kada kupuju alkohol za šankom. Gost je gost, važno je napraviti što veći promet. Promili nisu važni, važni su procenti.
Koliko puta vam se dogodilo da pred sam kraj filma ili tokom nekog njegovog katarzičnog dela počne beskonačni niz reklama? Lično sam nekoliko puta zaboravila šta gledam. Sećam se i kako sam jednom prilikom odlučila da štopericom dokažem svakodnevne napade marketing poltergejsta: najpopularnija američka serija, na jednoj od najpopularnijih domaćih tv stanica, u najpopularnijem terminu, trajala je 46 minuta. Od
Četinarska Istra. Nisam na tu stranu dugo išla. Čudno je kako mirisi u čoveku probude sećanja, više nego pogled, reč, slika čak. Da umem da crtam, pulsku bih Verudelu naslikala ovako: gore kišobran od četinara, dole tepih od iglica, a u sredini ja sa ogromnim nozdrvama. Hvatala me nesvest od mirisa, u par navrata mi je čak došlo da malo legnem pod auspuh, da dođem sebi.
Pokušala sam da se setim svog poslednjeg letovanja tamo.
Da li ste gledali dokumentarac SPACE? Sam Neill i digitalna tehnika upakovani u nekoliko epizoda?
Nije li fantastično? Kako vam se čini? Moram da priznam da ima nešto u vezi sa Kosmosom što me plaši. Kada sam bila mala, sve se svodilo na zvezde, koje su ličile na ukrase za jelke. Sedeli smo brat i ja na krovu kuće da im budemo bliži. Kada padaju, zamislimo želju. Kada ih danas vidim kako padaju, imam samo jednu želju: zaobiđi nas, odlazi. Eto ti Jupitera, velik je, neće ni osetiti. I setim se Neilla kako u jednoj od epizoda,
Draga Jelice, pišem ovaj blog da te sačeka kada se vratiš, odmorna i pocrnela, zajedno sa čitavom kraljevskom familijom i slanim mačkama. Otišla si, nisi se okrenula. Kljucala si srećna u kolima glavom kao one igračke kuce što se stave nazad u kola. I sada verovatno čvariš nožne prste u plićaku svetlijem od neba, gledaš ka pučini, širiš nozdrve i - ako si mudra kao što ostavljaš utisak da jesi - ka po kojem mlađahnom Posejdonu. Kako
Dobar parking je jedna od važnijih žila kucalica svakog iole većeg i dostojanstvenog grada. Grad diše ako parking funkcioniše. U gradu bez parkinga svi izgledaju kao pogubljene mušice, nervozni si i pitaj boga na šta sve spremni. Lično sam prisustvovala rađanju jednog od primera. Bilo je to pre jedno petnaestak godina u Budvi. Drugarica i ja smo ustopirale vrlo prijatnog čoveka koji je to i ostao sve do trenutka dok ga na parkingu nije za
U vreme kada su nedavno maturanti popunili većinu novosadskih restoranskih sala, pričala mi jedna mama kako je došavši po ćerku ispred jednog od hotela, videla sledeću scenu: u parkirani džip na smenu su ulazili muškarci, mahom oni kajlirani do 35. U jednom trenutku iz džipa je potpuno naga izašla tinejdžerka da piški, tu odmah pored džipa, da bi se potom odmah vratila na svoje radno mesto. Ili mesto zabave, ali čisto sumnjam.
Ne mogu više da izdržim ove vrućine! Ovo će biti najtopliji dan ove godine, kažu meteorolozi. Inače, primetila sam, uz svo dužno poštovanje i bez želje da nipodaštavam struku, da meteorolozi jednostavno ne žive u istom gradu, zemlji. Jasno mi je da oni temperaturu mere u specijalnim uslovima, ali ja ne živim u specijalnim uslovima, pa bih ih molila da mi kažu kolika je stvarna temperatura? Dakle, ne u hladu na Rimskim šančevima, na
It's July. I'm in Novi Sad again. EXIT has entered...our consciousness again.
Although I had first come to NS way back in 1996, it was the fact that my Hungarian band, Trottel, was invited to play at EXIT 1 that started bringing me back to NS regularly, at least once a year and sometimes even more frequently. I must admit that the first year, I had been awake a solid 48 hours, and been on the road for 15 hours, before I finally arrived in NS
Malopre sam se čula sa Srđanom Mitrovićem, nismo uspeli da se vidimo u Novom Sadu jer sam ja otpadala na nekom salašu, ali smo se dogovorili da se vidimo na Exitu...
Exitu?
Tako je blizu? Hiiii...
Leptirići u stomaku ili, što bi neki rekli - u rektumu, počinju da rade. Znam da će mi se smejati hejtersko-intelektualna elita, ali sam, hvala bogu, pelcovana.
Ima ljudi kojima je EXIT