Jedan od najjasnijih pokazatelja karaktera SNS-ove vladavine je izgled naših gradova i zemlje uopšte. Novi Sad, kulturna prestonica Evrope 2021. (ni manje ni više, kampanja pompezno najavljena od strane gradskog režima i profesionalno odrađena od strane Exitfest.Org, organizacije inače takođe uredno integrisane u vladajuće strukture), danas izgleda ovako. U Beograd retko kada stignem, no ne sumnjam da i prestonica Srbije izgleda ovako:
Зато што има кокаина.
Koliko se Srbija radi kokainom
Deluje kao da se šmrče svuda – od osamnaestih rođendana pod šatrom, preko svih mogućih klonja, do biznismena u beogradskom noćnom životu i žurki na jahtama. Da li je zaista tako?
Umrla je matematičarka Marjam Mirzahani. U rodnom Iranu diplomirala matematiku (prethodno osvojivši dve zlatne medalje na matematičkim olimpijadama), otišla na postdiplomske studije u "omrznutu Ameriku", u CV upisala Princeton, Clay, Harvard, Stanford. Jedina žena koja je dobila Fieldsovu medalju koju često nazivaju Nobelom za matematiku iako je sigurno ekskluzivnija jer se dodeljuje tek svake 4 godine.
Umrla u subotu od raka.
Sutradan je u Iranu njena slika bila na naslovnim
Ovo je naslov jedne od slika koje sam uočio u galeriji u Kovačici, jednim od dragulja među malim gradovima koje možete naći u Srbiji. Kupio sam je jer ona prikazuje neke od izazova sa kojima se zemlja suočava. Za četiri godine u Srbiji puno toga sam naučio o toj zemlji, o njenim izazovima ali i o njenim prilikama. Na žalost, moj boravak ovde se završava za manje od tri nedelje. Zato bih želeo da ovaj blog bude drugačiji i da za njega koristim ključne reči koje su obeležile moj boravak ovde a koje mogu dati odgovor na pitanje koje je slikar postavio
Ili ovi će nas podave ko mačiće, oca im lopovskog! *
Beograd ima ono što drugi nemaju, oazu prirode nadomak centra grada - područje koje smo dužni da sačuvamo i ostavimo našoj deci da ne bi, u organizmu od betona, zaboravila šta je priroda. LINK DO VIDEA
Ko kaže da su blogovska prepucavanja i neprijateljstva for life? Bloger Martin Krpan mi je pre neki dan ljubazno ponudio gostovanje na mom blogu što sam sa zadovoljstvom prihvatio. Tekst je o revolucijama u poljoprivrednom sektoru, vrlo interesantna tema, sa zanimanjem ću je pročitati. Kako je ovo Martinov tekst, njemu ću prepustiti ulogu voditelja i konfenransijea, a svoje učešće ću ograničiti na komentare onoga što mi nije jasno u tekstu. Svi typosi, svi misplaced dijagrami, sve greške nastale pri kucanju su moje, možete naznačiti, i gledaću da ih ispravim u skladu sa svojim
Okej, postoje nekada ti čudni trenuci koji ti odrede život - u mom slučaju započnu unutrašnju emigraciju . Tako je bilo i sa mnom tog novembra kada je ushered new world order, za mene, krajem odnosno početkom kraja jugoslovenskog identiteta. Bilo mi je jasno od tog trena da se staro više neće vratiti.
Kiša je stala, razvedrilo se, samo su bare na putu ostale. Čuje se veliki trstenjak – krekeće, kroz žbunje vidim pokret na vodi, uoštrim... barska kokica, ali eno, još nešto se mrda duboko u pozadini, zaranja, izranja, uoštrim podalje... nutrija? Ne, taj oblik njuške, pomalo nalik foki, ovakvo ponašanje sam već gledao – ovo je vidra, i to dve! Igraju se? Ili udvaraju?