Poštovani,
uz Novogodišnje pozdrave i želje
Draft resolution on the genocide in Srebrenica
1. Decides to designate 11 July as the International Day of Reflection and Remembrance of the 1995 Genocide in Srebrenica to be observed annually.
2. Unreservedly condemns any denial of the Srebrenica genocide and calls on member states to preserve the established facts, including through their education systems, by developing appropriate programs, also in remembrance, towards preventing revisionism and the appearance of genocides in it FUTURE.
3. It also unreservedly condemns actions that glorify those convicted
U važećem Zakonu o prebivalištu i boravištu građana, u članovima 2 i 3, doslovce piše:
Član 2
Pravo na prebivalište u Republici Srbiji, u smislu ovog zakona, imaju svi građani Republike Srbije koji stalno žive na teritoriji Republike Srbije.
Član 3
Izrazi upotrebljeni u ovom zakonu imaju sledeće značenje:
1) građanin je državljanin Republike Srbije;
2) prebivalište je mesto u kome se građanin nastanio sa namerom da u njemu stalno živi, odnosno mesto u kome se
Pa ništa pametno. Zakovan za neudobno sedište lowcost kompanije ja čekam. Ekipa oko mene uglavnom naša. Svi se upicanili da bi tamo blesnuli ubedjeni da svi čekaju samo na njih.
Pitaju me ovih dana moji sagovornici kako ce se sve ovo zavrsiti... Ukrajina, energetska kriza, Corona, Brexit, Trump, Putin, Iran, Severna Koreja, Kina, Global Warming, Vučić (dobro, ne pitaju za Vučića, osim jedne naše žene iz Actona)... Brinemo se, ne znamo sta da radimo, kažu, neizvesnost je najveca od kada pamtimo, sta to ostavljamo u nasledstvo nasoj deci. Zivimo i radimo u nekom prividu normaliteta, a ne znamo hoce li sutra da pukne i ode sve dodjavola ili ne...
A ja ćutim, mudro razmisljam, i na koncu im ne kazem ono sto bi svi morali vec da znaju...
Od kad se
Stvarno sam htela da prestanem da pišem jer se vidi samo politički angažman a ne ljudski, ali mi je stigla poruka koja me je bukvalno rasturila.
sam odluku, rešio sam da prestanem da pušim! Istog trenutka mi padaju na pamet reči Marka Tvena: Ništa lakše nego ostaviti duvan, ja sam to do sada uradio bar stotinak puta.
Nikada nisam bio alkoholičar, pijandura ali sam se alkohola rešio lahko lagano biće uskoro 26 godina. Nisam imao nikakve krize, bilo je kao da nikada u životu nisam popio ni čašu Loze.
Ali duvan, cigarete!!! Posle infarkta nisam pušio skoro četiri meseca. Nastavio sam sa pušenjem kada nisu uspeli da mi probuše arteriju.
Čekaj! Doneo sam odluku, dakle obećao sam sebi!