provalio sam jednu foru sa autoritarijancima, raznih fela i vrsta - naime, oni nastupaju prema vama sa neke visine, viču po običaju - iz nekog razloga, meni nejasnog, imaju običaj da arlauču na vas. pa onda, pežorativne reči koje vas umanjuju kao ličnost: vi ste male fukse, bitange, profuknjače... šta god, samo da vas umanji a sebe uvisi i učini se prividno nadmoćnim nad vama po pravilu udaranjem u srž vašeg kvaliteta kao bića, inteligencije ili ličnosti.
meni se kod takvih osoba ukazuje prisustvo nekolicine psiholoških realnosti u njihovoj svesti(?)/razvoju ličnosti:
- one su, u nekoj fazi svog života, prošle kroz takav dril, one su ponižavane, umanjivane, gažene, odbačene; možda se to čak dešavalo u ranoj formativnoj fazi osećanja, odbacili su ih i ponižavali roditelji; možda i kasnije, u nekom totalitarnom sistemu odrastanja - a može biti samo politički okvir određene vrste poznat nam iz prošlosti;
kako god, kada neko ko odgovara ovom opisu krene da viče na vas, pronađite primalni krik u sebi, UUURGH!, razderite se i vi na njega, i dignite visoko ruke...
ps. danas, u teroru liberalkapitalizma, ljudi bivaju zastrašeni mogućnošću gubitka posla, prihoda, uhlebljenja, ta autoritarnost funkcioniše na taj način. gde nalazite snagu da se oduprete tom, metafizičkom, teroru strahovlade? odgovor leži sakriven u vama samima.