Htjela sam vam pisati. Ljepila sam neke ljubicice nekim divnim zenama na blog i osmjehivala se mashhi koja mi je mahala iz dalekog Nisa i slala mi poljubce na moj blog. Kettle (dzezva) je taman uskuvala i moj muz je prosuo miris kafe po jutru. Sunce se lijeno valjalo po dnevnoj sobi. Stomakom mi se razlivala radost. Onako.
Nedostaje mi sin. Ovog februara, na dan ljubavi, otisao je da zivi sa djevojkom. Svako jutro ga trazim i svako jutro mi nedostaje. Znam, znam, da je to normalno. Ipak.
Nedjeljom dolazi na rucak. velik i trapav i pun one cudne magicne prasine koja
Zahvaljujuci mojoj drugarici koja voli svoju svekrvu i koja je na pocetku braka imala vrlo perspektivnog muza a poslije se okrenuo sjeci drva i koja ima dvoje preslatke djecice i sa kojom sam dijelila i kruh i leb i hleb i ljeb i leba i kruva; i koja je na pragu svoje sredovjecnosti jos uvijek zgodna plavusa koja se pali na cudnu muziku i dovodi u svoje bibliotekarsko carstvo pisce koji psuju ...; i zahvaljujuci njenoj drugarici koja je sada i moja drugarica a sa KOJOM SAM PROVELA NEZABORAVNO VECE uz 'Letu stuke' a koja nam otvara vrata carobnog Aleksinog svijeta i koja je jedna
Moja lista:
Kao i vecina onih kojima nedostaje jezik i par dobrih ljudi sa rodjenih prostora, tako i ja. ziveci na zapadu, postadoh clan velike familije facebook-ovaca. Na moju veliku radost uspjela sam da pronadjem jako puno dragih ljudi kojima se bio zagubio trag u nasem ratnom i poslijeratnom srljanju kroz zivot.
Nakupila sam cijeli djerdan prijatelja od Mauricijusa do Kanade i lijepo nam je skupa u nasem Facebook svijetu u kojem virtualno pomaze da prizovemo ljepote proslosti i da se njegujemo kao nekad. Skuvamo ili skuhamo nase kave,
Jednom u Londonu , sasvim slucajno, dok sam jos prodavao novine na crno, upoznao sam Majka. Bio je cudak, dosao iz urbanog Beograda negdje u danima krize. Dugo je radio kao porno glumac a kasnije je sva svoja zadovoljstva sveo na dobar dzoint. Jednom mi je rekao: "Kolo to je ono kada grupa seljaka tabana u gumenim cizmama po sasusenom blatu!"
Matu Mustapica iz sela Kolo, mati Kata donijela je na svijet sa prvim snijegom u Hercegovini. Otac Lojzo, kada su mu donijeli glas o muskom djetetu, zavrnuo je rukave perlonske kosulje, ogladio dva velika
Sinoc smo izasli u lokalni pub na, neko pivo neko shandy neko crno vino...Pub The Vickarage nalazi se oko dvije milje od nase kuce. Mi zivimo u Blaby, selu u predgradju Leicester-a, u East Midlandsu, srcu Engleske. Pub je jedan od onih u kojima se okuplja srednja engleska klasa sto znaci odsustvo tetoviranih badza(istina bezopasnih) sa raznoraznim alkicama provucenim kroz nos, usne...
Ljepota engleskog puba je u tome sto u njega dolaze sve generacije, od beba do srebrenokosih gospodja koje mirisu na parfem RUZA ili JASMIN.
"Sretne su oci koje te vide!", govorila bi moja baba svaki put kada bi se rumenih obraza, zadihan od zelje, pojavio na pragu nase kuce u selu.
Njen zagrljaj bi umirio vrelinu mojih obraza i ja bih osijecao miris sirove vune pomjesan sa mirisom pite "sirnice" i sa mirisom ljubavi.
I danas kada sklopim oci osjecam istu toplinu babinog krila i zavicaja. Ispod spustenih trepavica, u trenucima snova, maste koja mi nadoknadjuje izgubljen prag i vraca me na poznate livade.
I
Svrstani su u one ciji put vise nije interesantan . Ona vise nije namjestala ukrase na kosu a njemu je brada obrasla ljubicastim algama. Zivjeli su na svojoj straini puste obale i nisu se jasno znali. Ona je naslucivala po mirisu mrzlog vjetra da na drugoj strani ima nesto sto u njoj budi zelju da u vlagu pjeska utisne mladicu smokve. On je znao po pljusku vode da obala ima tajnu. Mocio je vrele sake u meke trbuhe vode i prenosio nesto gusto i dobro na svoje prepone.
Bili su zidari vjecnosti . Cinili se bespotrebnim i prestajali se cuti.
Ona
Proveo sam godine voleci te. Nisam ni znao da bilo ko drugi postoji osim tebe. Govorili su mi da si savrsena, da nisam mogao proci bolje, da imas takvu istoriju kojom se mogu samo ponositi, da ti druge nisu ni do koljena...da si duhovna i ponosna, da nema traga lazi u tebi...
Govorili su mi da takvu vise nigdje i nikada ne mogu naci, da si jedna i da si velika u toj svojoj osobenosti: govorili su mi o tvojoj ljepoti, tvojim vrijednostima svaki dan i ja sam slijepo slijedio tvoje stope. Slusao te upijajuci svaku tvoju rijec, divio se tvojoj ljepoti
Sjedim u sterilnoj atmosferi engleske radne sobe iliti zbornice. Pomalo sam uznemirena konverzacijom koju sam imala sa nekoliko A-lavel studenata. Pricali smo o zeljama u pedesetim, sta oni misle i kako oni misle da ce sve to izgledati jednoga dana kada oni budu tu, gdje ja jesam sada.
Krenulo je sve iz dobre namjere:malo da bih ja besplatno imala koju lekciju viseg engleskog(to su uglavnom djeca iz akademskih porodica) a malo i zbog toga da prebijem jedan sat pauze. Ovdje u Kraljevstvu stvari su jako podijeljene. Te, klasne razlike, nama iz balkanskih