Pre par minuta sam dobila poruku, da naseg druga vise nema!
Potpuno srozana pisem ove redove o nekome o kome ne znam bas nista, a bio mi je veoma drag!
Pojavljivao se tu i tamo, iznenada sa par redaka ozarenog osmeha, prijateljskog zagrljaja, kao da se znamo od detinjstva i samo mi citamo prava znacenja izmedju recenica razmenjenih u neko gluvo doba!
Nenametljiv i redak gost u ovom nasem virtuelnom susretanju, a toliko dragocen energijom koju je unosio, vidjala sam ga kod sestrara Bogavac i kod mene-dozivljavala taj njegov izbor velikim komplimentom!
Rece, da blogove u glavnom cita, ne upusta se u rasprave!
Trazio mi je jednom da napisem blog o Milanu Mladenovicu-voleo je tekstove o muzici -a ja niakako nisam stigla,...ako ga ikada budem srocila, bice to njemu!
Kako su neobicne ove veze koje se pletu tastaturom i ekranom, kao tamo neki ljudi s druge strane, al osecanja ista, kao i za ove okolo tebe!
Koliko je stvaran ovaj virtuelan svet, eto, svaki dan pricamo, volimo se, grlimo, svadjamo, ljutimo, protestujemo, delimo,...evo i smrt ga na zalost posecuje!
O meni bi mogao roman da se napishe, samo nema ko. :)))
Ovo je sve sto je rekao o sebi!
Mirno spavaj druze nas, vole te tvoji blogeri!