ZALAZAK SUNCA IZNAD BEŽANIJSKOG GROBLJA
Retko biran, dalek put
zaboravio sam kako zvuče talasi
kojima se prepuštaš
ne čekaj me
Drugačiji svet leži iza žice, zida, rešetki
provlači se do mene, uvlači se u oglav
kao maestral
ne čekaj me
Zaboravio sam svoj gnev, pomiren
odlazim bez vetra pod krilom, kasom
ne čekaj me
nestajem
Postoji mesto, koje prizivam
gde su dani duži, gde me tama neće naći
Sve u meni vuče me daleko odavde
sve što želim ni vreme ne može da ispuni
propadam kroz atmosferu
gubim se
Zbogom prijatelji
KARAKUŠ SUNRISE
Zahvati duboko u moju lobanju, iskopaj što sam nekad izgubio
poslednji mekani deo sebe isekao još početkom veka
deceniju kasnije pronašao somot u tebi, u nama
iz dana u dan od kad nismo više tu
vreme nas okreće zlu
spavamo stojeći, sraslih zglobova, ukočenih pogleda
karakuš jutra
mračna leta, zime bez snega
ispucali prsti
više nikad neću imati dodir