Iz perioda čiji jedan deo i ne pamtim tako dobro (najviše zato što nisam ni bio rođen), prepričava se priča o stadionu Tašmajdan. Dok komšije govore o tome kako je nekad bilo, razmišljam o mladima koji dolaze. U stvari, više o tome šta ih dočekuje...
Nije isto rasti uz šarenilo boja i najrazličitijih aktivnosti koje služe da ti se kockice ličnosti, karaktera, ponašanja, vrednosnog sistema itd. slože na pravi način, i rasti uz sivilo koje ti ne daje mnogo izbora...
Sad, da ne grešim dušu, i onakav kakav je danas, Taš ima nešto svoje posebno. Bio sam pre neko veče i osetio. Ožiljci na sve strane, ali za poštovanje. Vidiš da je dosta prošao i da od njega možeš svašta da naučiš. I uz svu galamu „veselih" klinaca sa tribina, potpuni mir. Tihi punjač baterija u centru grada.
Gledam stare fotografije: otvoreno klizalište, španska korida, autobol (ili ćirilicom: fudbal sa fićama) i milion drugih dešavanja, koncerata, šampionata... Malo se radujem, malo se nerviram: ima li strašnije za jednu generaciju da sanja snove prethodnih, da radost crpi iz onoga što je bilo, umesto iz onoga što ih sutra čeka.
I tu se priča završava, a počinje akcija.
Podstaknuti željom da se stvari promene na bolje (uvek jake volje :), mi, grupa prijatelja smo pokrenuli inicijativu koja bi trebalo da skrene pažnju javnosti (i onih koje smo birali da odlučuju umesto nas) na stadion Tašmajdan. Ako ste sličnomišljenik, pozivam Vas da se pridružite i podržite akciju:
1. Grupa na Facebook-u:
http://www.facebook.com/home.php#/group.php?gid=71160901415
2. Peticija za za uređenje stadiona Tašmajdan:
http://www.petitiononline.com/tasjenas/petition.html
3. Stadion Tašmajdan, subota, 11. april, od 10,30