Име аутора због његове сигурности нисам смела да објавим, јер су услови у којима живе изузетно тешки и по његову породицу и по њега њега опасни за живот.
Гост аутор: shmoo
Још пре 25 година под покровитељством УНЕСКО резолуцијом Генералне скупштине Уједињених нација 21. фебруар је проглашен Међународним даном матерњег језика и од тада свака чланица УН тај празник обележава на свој начин.
А већ трећу годину заредом у Србији постоји манифестација под називом „Март -
месец српског језика".
.
Oni što kukaju za neizvršenim vojnim udarom '91 (a tražili bi vrišteći smrtnu kaznu posle mesec dana za one koji bi taj vojni udar izvršili);
i oni što nariču za 6. oktobrom dvehiljadite (obožavaoci "naših navijača" do 10 oktobra i pljuvači Đinđića zbog njih od 11. oktobra) - to su isti koji su prizivali i prizvali 13. mart.
Taj 13. martje bio dan bez Đinđića, kad on više nije mogao da se brani od novih vlasnika njegovih stavova i mišljenja, dojučerašnjih pljuvača i podsmevača onome što je radio.
Oni sigurno nisu Đinđića ubili direktno ali se podsmevaju i hnjemu i svemu što je on gorovrio i radio čitavog svog života.
85 и по година је имао мој тата кад је преминуо пре скоро 40 дана.
Ех, мој тата...
Кад се сетим тебе само лепе мисли и осмех на лицу имам.
Радујем се што нам је живот дао толико година са тобом.
Са твојим шалама, са твојим ведрим духом, са твојим осмехом.
Ја осећам тугу, ал је радост већа што си ми баш ти био отац.
Што
Ko bi da čestita Predsedniku rođendan može da ode da se potpiše na čestitku prekoputa OŠ Vladislav Ribnikar.
Zanemarimo za trenutak naučnu definiciju entropije, i posmatrajmo je u najširem mogućem smislu. Ne kao meru neuređenosti isključivo fizičkih sistema, već generalno - kao meru neuređenosti života. Od onih privatnih, poslovnih ili društvenih, do drugih.
- текст почиње да значи и да комуницира једино због интервенције читаоца (G.Čezare Serge)
(овофебруарске прибелешке)
- одвајкада се сматра да људе рођене на преступни дан током преступне Године прати срећа констатовасмо данас за ручком код слављеника Срећка исписника ми који закорачи у трећу деценију живота
U mojim Kučima postoji jedna priča, legenda, mit ili je istinita. Ispričao mi je otac kada sam još bio dijete.
Kuči, Oti i Klimenti (Albanska plemena) živeli su jedni do drugih, zajedno ratovali s Turcima, kumovali jedni drugima, bratimili se... Tada nije bilo granica pa su zajedno napasali ovce i napajali ih na Otskim koritima, jezercetu u podnožju Koma (Komova).
U vrijeme velike gladi a toga je bilo skoro svakodnevno, krali su jedni drugima ovce jednu, dvije. Jedan mlađani Kuč donio je odluku da ukrade ovcu od Ota ili Klimenta. Opasao se, za pas je zadenuo kuburu i