gost autor: vladan mijatovic zivojnov
komentarisanje na srpskom dozvoljeno :)
GENETICALLY MODIFIED JOURNALISM, 13 CLUELESS JOURNALISTS, COUNTRY THAT DOES NOT EXIST AND ENTITY WITH A NO-NO NAME
My daughter wants to study journalism partially because I have behind me some 30+ years of my work in words and pictures being published in numerous newspapers, magazines, periodicals, in few books and one documentary film. I am flattered a bit but also am trying to come across to her to get ready for a super nasty game in todays genetically modified journalism that produces manipulation oriented instant mix articles with politically correct meaningless word stuff that is misleading... or to be more true it is stupid-ifying the populous who bother reading new world order news gibberish.
PITANJE: Šta kog đavola znači ova magla što pada na Vojvodinu? Ekstremno deluje priča o ukidanju autonomije. To jest, deluje kao naprasna, došla niotkuda (ok, znamo da nije niotkuda i znamo da je priča o Vojvodini stara i često paralelna s nekim kosovskim pričama, a na štetu Vojvodine, koliko god to zvučalo kao da nije u vezi jedno s drugim) i sve znamo - ali deluje kao da je neko, odjednom, pojačao nekakav program, gde neki sede i svađaju se. Ekstremno, naravno, zvuči i Vojvodina republika (malim slovom, još nije avanzovalo do odcepljenja) i deluje, ovako sa strane, kao da se njom bave samo neki marginalci političke scene.
Gost autor: Jelena Tinska
... sećam se kako sam pre dve godine (al leti vreme, boktemazo) nešto zaređala pa išla baš često, pa kako sam (dobro, to jeste davno, seže u prošli vek) živela na limanu, u musićevoj, u maksima gorkog... i neke sive toyote corole koju dan danas ne mogu da prežalim (to se nikad nije kvarilo) i jednog nemačkog ovčara, koji nije bio običan ovčar nego jedna ličnost neverovatnih karakternih osobina. živeo je sa mnom, odlično sam ga znala.
ustvari, uvek me u'vati emocija (razne emocije) kada idem u novi sad, a ni bližeg grada ni brže za stići ni jednostavnije za biti (u njemu) a ja i posle trista godina od kako ne živim tamo imam neku čudnu vrstu nepotrebne nostalgije i osećanja kao da je sve to toliko daleko, da je umelo da mi se učini da je bliže - recimo - kosovo. a stvarno nije bliže.. ni u kom smislu.
Najavila sam u prethodnom postu promociju knjige "Tezge pumpe u brdima manastiri" a u međuvremenu smo promenili odluku o mestu održavanja pomenute. Stoga sam dužna da zbog zainteresovanih a i onih koji su se zbog bloga javljali ponovim stvar i dam nove podatke.
Naime, utorak, 27. 11. u 18h u klubu "Ptičica", Cara Uroša 19 (ugao sa Jevremovom)
Klub je prilično poznat. Promocija je otvorena i za ljude i za novinare (journalists - oposit of people) i jedina je nepravda što ne puštaju pse, dok novinare puštaju a zna se ko je čovekov najbolji prijatelj.
pa sam ga obrisala.
izvinjavam se.