Država Srbija juče je u Beogradu ponizila sopstvenu policiju.
Činjenica da su na kraju dana na Terazijama bili policajci a ne banda najmanje je važna stvar u celoj priči. Nažalost. Boli me i plaši kad vidim kako država manipuliše sopstvenom policijom - na isti način kao i sa sopstvenom bandom. Država je juče ogolila svoj cinizam i svoj bezobrazluk ali to ne može ostati neprimećeno.
Koliko god
Od danas u podne naša porodica ima jednog člana manje.
Kažu o pokojniku sve najbolje... Jes' đavola! To važi samo za obične ljude. Javne persone ne zaslužuju primenu tog pravila na njihova trupla (i duše, ko veruje u te stvari). Zapravo, dužnost preživelih, kada su istorijske ličnosti u pitanju, je da naprave makar pokušaj poštenog bilansa njihovog lika i dela, a u krajnjoj liniji, ako iz pijeteta prema njima živima to do tada nisu uradili, da kažu bobu bob, a popu pop.
Slažem se ja da životinje ne treba mučiti, već da ih treba čuvati i da je zakonska zaštita životinja civilizacijsko dostignuće, jer svi delimo ovu planetu i jedni bez drugih me možemo i tako to - samo, vidite, moj slučaj je sasvim drugačiji. Ne treba nikakva zaštita mom keriću, nego zaštita treba meni. Jer ne malteretiram ja njega, nego on, napast jedna, maltretira mene! Verujem da ima mnogo ovakvih slučajeva samo o tome se ne
Bobo je lutka koja dobila batine mnogo puta, jer ima jednu nezgodnu osobinu; naime, kada ga gurnete na zemlju, on se iznova uspravi i prosto vas poziva da ga opet udarite. Prve batine dobio je kada je snimana simulacija u kojoj ga odrasla osoba gura, baca i čak udara čekićem. A onda je dobio još gore batine kada je taj snimak prikazan deci kojoj je, zatim, Bobo dat da se s njim igraju.
Kad u radnji uzmeš čokoladu ili kafu - pa čak i brašno, dečje pelene ili lek - a ne platiš ti si lopov jer si uzeo nešto što nije tvoje. (Ovo nam je, valjda, svima jasno).
Kad u kafani ručaš i odeš ne plativši račun - pa čak i ako si gladan i nisi jeo tri dana - opet si lopov jer nisi platio nešto što si koristio. (I ovo nam je, valjda, svima jasno).
Ali kad koristiš ulicu, banderu, slivnik, hitnu
Ne, nije to zbog onog izgladnelog kuceta na autobuskoj stanici u Beogradu.
Htela sam to da kazem taksisti u cijem sam taksiju preplakala sat vremena od Beograda do kuce,pre petnaestak dana, ali on je vec otisao... I nisam bas plakala nego onako, suze krenu pa stignu do grla, onda ih ja guram nadole...one se penju...ja ih guram pa me nekada prevare....onda se pravim da gledam kroz prozor u mrak i polja ravnice.
Vozio me je od Beograda do kuce, medjugradski taksi prevoz, brzi, udobniji i jeftiniji od autobuskog, a nema ni one famozne "stanicne usluge"
Update: naj-najnoviji Vučkov skript koji pripitomljuje snežnu belinu a i vama omogućava da po sopstvenom ukusu izmenite sva-ki element bloga:
Postoje indicije da će se u sledećih nekoliko dana okupiti ekspertski tim sa istančanim ukusom za boje i napraviti par oku ugodnih one-click-install tema/kombincija za one koji ne žele da se sami sa tim bakću. Siguran sam da će biti fantastično!
Bečki arhitekta Hundertwasser (inače slovenskog porekla, izvorno se prezivao Stovodić,
Gdegod da krenem, svuda mi se kače, i sa mnom bi da se gnjave, deca i psi. Muška deca i ženski psi. Valjda sam sa tim zverkama uvežban. Sin od gospođe crnkinje, što drži radnju u prizemlju, Pirule ga zove majka, kad me vid pruža ruke iz kolica i, hoće da ga bacam u vazduh. A mala Karmen, ćerka od Margaride s drugog sprata, kad me ugleda, obeznani se od plača i krije lice. Kerovi reže na mene, a kuje mi se umiljavaju.
No, lako je nama ljudima. Nas je Bog, ili kodog