Šonjo i Krvava Meri
Ivanu sam upoznao u kasno leto '81, na velikoj žurci u velikoj gajbi Velikog Baje V bg gimnazije – tj Budućeg Velikog Baje gradskog odbora jedne Buduće Partije, srpske inkarnacije Džefa Kolbija, što je bila vip karta za "most wanted" kod devojčica u to vreme.
„Sve prave Ljude upropastila je Žena“ – Charles Bukowski
Ovaj tekst kreiralo je – ni ne znajući za to – nekoliko komentatorki i komentatora.
Znam da se neće ljutiti što sam ovo postavio. Naprotiv.
Mislim da će biti zabavno, pogledajte :
1.„Moje intimno mišljenje je samo da jednostavno poznajem mnogo više....srčanih žena nego muškaraca“
2.„..ali
Edit : Što bi rekla ona stara pošalica Nadrealista sproću Sutjeske i izvlačenja Vrhovnog štaba iz obruča :
"Švabe, Švabe...po - gle - da - jte se - ma - for !" ...dakle, ovde imamo nešto slično, zahvaljujući Najvećem i Najmaksimalnijem Čarobnjaku Bloga - maksi83 : semafor koji se apdejtuje na 3 minuta i koji daje trenutni rezultat opredeljivanja blogera za i protiv đačkih uniformi. Hvala, makso !
Kada se na jednom Unfuckable blogu, i pored već prisutnog i uredno najavljenog domaćina, pojave Exitus letalis, Drago Kovačević, ex – lektorka, dsandic, Spiridon, mariopan, angie, A. Stošić, drug.član...(dodajte po volji)
Sedmorica nas je budnih. Spavamo na smenu. Zemunica je topla do visine od pola metra iznad tla, ispod kao grob. Zato smo bale slame poređali jednu na drugu pa samo polovina može da spava u isto vreme.
Sedimo za improvizovanim stolom pored peći dok flaša sa rakijom kruži od ruke do ruke. Osmi nam je dan u Peščari. Temperatura noću pada ispod -25. Razgovor zamro, glave klimaju ka stolu.
„Znate li, ljudi, da su one noći pre nego što smo pošli na vežbu u Narodnoj bašti kučići pojeli čoveka?" - čujem svoj glas kao da od nekog drugog dopire. Dvojica, trojica me pogledaju uz „Aj ne seri" izraz.
„Ne, stvarno... „ - opet čujem sebe kako pokušavam da im objasnim da se ne šalim. I mislim - kao da je neko nekoga u nešto nekad ubedio...
Ovde je prvobitno stajao Yugayin tekst.
A onda se pojavila ograda od bodljikave žice.
Prevelika očekivanja stvaraju nepotrebne patnje.
Danas sam zanemela kada sam cula da je preminuo Marko Zivić.
Sve sam se nadala izguraće, mlad je, ali me je ta vest potpuno zaledila. Prošle nedelje Neša, danas Marko.
Ja se, evo, javno priznajem plašim da uđem u autobus, samoposlugu, da odem na posao zato što ima ljudi koji negiraju kovid.
Ti isti idu po raznim vračarama, energetskim tarapeutima i traže način da ih on zaobiđe, dok gledaju YouTube klipove i obrazuju se učenjem medicine kroz teorije zavere.
Volim i ja SF, ali ne u realnom životu gde postoji ova bolest.
Ako pogledamo unazad
Moje misli danas su sa devojkama i ženama Avganistana.
autor: als
Ovih dana, kretanje ulicama znatno je otežano.
Ok, saobraćaj je u rasulu – ali uvek je. Autobusa, recimo ima - ili premalo ili – previše. Ko ne veruje u ovo poslednje nek' se instalira u Desktopa Stefana negde oko 16h.
Da, raskopavaju pola grada – ali i to stalno rade. Beograd je verovatno najveće arheološko nalazište...ili pre će biti - rudnik, čim tako mahnito kopaju, što bi kum moj rek'o ...“k'o zlato da vade!“
Neko demonstrira pred Vladom – pa, ni to više nije nikakva novost. Bila bi novost da niko ne demonstrira.
Dakle...?
Roberto Ferri, Liberaci dal male
С времена на време, углавном подстакнути неким текућим догађајима, на блогу интензивирамо писање о родној раврноправности и мушко-женским односима. Ми онда често сасвим неспутано критикујемо мушка понашања, пре свега она која се обично