I, da li je Izrael toga svestan?
Suština takozvanog hrišćanskog cionizma je u maksimalističkim interpretacijama Biblije, po kojima ceo Izrael treba da se vrati u postojbinu, a onda dve trećine da strada u nuklearnom holokaustu a poslednja trećina da se obrati u evangelizam te da američki fundamentalisti konačno budu mirni...
Boško Obradović se baš ozbiljno ugrobario ovime.
Da li je ovo antisemitizam, ili slobodni demokratski izraz?
gost autor:alseone
Ove godine se dosta pričalo o egzoplanetama, a to su planete izvan sunčevog sistema, zbog Nobelove nagrade za fiziku koja je između ostalog dodeljena za kosmološko istraživanje takvih nebeskih tela. Čovečanstvo je malo odahnulo kada su pre više od 20 godina prvi put otkrivene izvansolarne planete. Nadali smo se da postoje, verovali smo da postoje i naučni modeli su to pokazivali ali do tada ih nismo videli. I to je bila mala prekretnica koja se ogledala u nadi da tamo negde u hladnoći svemira postoji rezervna kuća u koju se možemo preseliti
Dok, istovremeno, srpski iliberalni bot-mislioci pozivaju na bojkot Izraela, naši nadzemljaci-zemljani-zeme i prvojarani-jare misle drugačije
Piše: David M. Halbfinger, Njujork Tajms
Pisaće verovatno njegovi bliži drugovi o njemu...
Kako god, meni je, u mojim mnogim peglanjima po komunizmu, bio drag čovek, iskreni komunista, i nenacionalista i veliki srpski rodoljub (onaj koji ljubi svoj rod).
Nije, čovek je fašista. I to fašista levog profila - spram desnih fašista koji su još pride i nacisti. Iako sam obećao, kao nastavak serijala o Kišu, Evi Panić i Žani Lebl; prilog o Tijaninom izboru, zapravo priču o nama, potomcima političkih žrtava Brozove i Udbine totalitarnosti; namestila se ova priča u šesnaesterac. Dakle, nije čovek nacista, samo je fašista.
Ne mogu tačno da definišem šta mi smeta kod ove devojke - izveštačeno ponašanje, potreba da u svakoj prilici privlači pažnju i izaziva sažaljenje; kombinacija jada, ozlojeđenosti i samožaljenja; očito osmišljena čednost, ali čini mi se da je onaj koji je osmislio rolu ovog deteta vrhunski manipulativan tip.
У јесен 1582. папа Гргур XIII (запазите овај редни број, биће важан касније) украо је 10 дана живота свим католицима -- дан после четвртог октобра освануо им је петнаести. Као и обично, откако је способних вођа и напретка, свака крађа правда се неким општим добром и вишим циљевима, небеским, наравно. За ову прилику искоришћена је небеска чињеница да однос периода земљине ротације око сунца и око сопствене осе није цео број, односно, да сунчана година не исноси цео број дана, већ нешто мало више од 365. Колико мало? Око 6 сати, па се тако за 4 године накупи и цео један дан. Уколико би свака земаљска година имала 365 дана, Земља би сваке године помало каснила у својој ротацији око сунца и не би била на истом месту као и пре једне земаљске године, већ мало иза. Ништа страшно, само четврт дана годишње, али за 100 година то је 25 дана, за 400 то је 100, померање од једног годишњег доба, па би липе мирисале у августу, хајдуци би приспевали код јатака на Сретење уместо на Митровдан, а Божић би падао прерано, негде почетком јесени, пре сувих ораха и, важније, вина и чварака.