Jules: "Nobody's gonna hurt anybody. We're gonna be like three little Fonzies here. And what's Fonzie like? Come on Yolanda what's Fonzie like?"
Yolanda: "Cool?"
Jules: "What?"
Yolanda: "He's cool."
Jules: "Correctamundo. And that's what we're gonna be. We're gonna be cool."
... je čuveni dijalog iz Pulp Fiction.
Od prvog gledanja tog filma me je proganjalo - "šta je to zaboga fonzi, i zašto je kul?" (priznajem da sam prvi put mislio da je to neko jagnje iz nekog crtaća za koji ne znam), pa kad je došlo vreme Gugla izguglao sam da je to "neki lik iz neke stare američke serije", još malo informacija oko toga me je naučilo šta znači idiom "to jump the shark" - to je onaj trenutak u seriji kad krene da joj pada gledanost pa producenti urade nešto jako glupo pošto više ne znaju šta će sa sobom, u konkretnom slučaju narečeni Fonzi skijajući na vodi preskoči ajkulu, što je otpr. značilo da je seriji kraj), i tu je moje interesovanje oko toga stalo.
Desilo se pre nekog vremena da sam opet naleteo negde na "jump the shark" referencu, pa sam krenuo da kopam malo dublje, da vidim kakva je to serija, ko je zapravo Fonzi, i ipostavlja se da je Fonzi stvarno - cool. Fonzi je, ukratko - u najvećem delu serije - beskrajno simpatičan probisvet, a pred kraj te vrlo duge serije postaje ozbiljan čovek, al' je još uvek cool. Sama geneza serije, njeno lutanje od prvog pilota gde još nema Fonzijevog lika i kad je zamalo propala, pa do pojave Fonzija kog su producenti ubacili zbog iznenadnog rasta interesovanja za pedesete izazvanog Američkim Grafitima su zanimljivi, ali njih da preskočimo, koga zanima može da prekopa.
Gde sam pogrešio? (*)
U nekom klipu o ponovnom sastavljanju Happy Days (tako se zvala serija, ne mož' biti sladunjavije) ekipe posle puno godina kaže producent da su ih - kada je serija bila na vrhuncu slave - zvali iz American Library Association požalivši se da mladi u Americi slabo idu u biblioteke i slabo čitaju, pa ako bi mogli nešto da urade. Producenti su im izašli u susret i u jednoj epizodi Fonzi, inače nimalo intelektualan lik - kao Radovan - postaje član biblioteke i objašnjava da je to totalno super pošto SVAKO može da se učlani i uzme knjigu.
Rezultat je da je u sledećih par dana zabeležen skok inače žabokrečinastog učlanjivanja mladih u biblioteke od 500%.
Priznajem da sam mislio da je kolaps TV programa koji nam nude ovde nusprodukt kolapsa društva, pa sam na kojekakve rantove na sveprisutni šund mahom slegao ramenima, u smislu "jbg, to je duh vremena, šta da radiš...". Jednosmerna ulica, od nas ka TV-u, šta masa traži, to masa dobije.
Apsolutno više ne mislim tako. Čak i kad zanemarimo tupavu dnevnu propagandu partije na vlasti (koja god bila) - ono što TV svesno izabere da servira u bilo kom kontekstu itekako ima uticaja na društvo - kratkoročno i dugoročno.
(*) Postoji jedna epizoda kada Fonzi nagovori nekoga iz ekipe da ode u vojsku i u rat, i onda na nagovor užasnutog ostatka ekipe treba da ga odgovori od toga. Pri tome treba da izgovori "pogrešio sam", ali pošto je on The Fonz (koji nikad ne greši) na vrlo komične načine ne uspeva to da izgovori iz puno pokušaja, ali svejedno uspe da odgovori ovog od ideje.