Godina 1984. odavno je prošla, zajedno sa Orvelovim turobnim predviđanjima nekakve totalitarne budućnosti. Jer, pre tačno 70 godina objavljena je knjiga "1984", koja se na sreću mnogih ipak nije obistinila. Opet, neki će reći da se "1984" itekako desila, kao i da se još uvek dešava, neretko i na načine koji bi možda čak i samom piscu Džordžu Orvelu delovali neverovatno i preterano. I, na kraju, koja bi stvarno i mogla biti neka od ključnih nasleđa „1984", kao i Orvelova predviđanja koja se u principu možda i jesu upravo najviše i obistinila.
Neko će reći "dvomisao" i „novogovor". Ili pre "dvogovor", koji je zadnjih decenija nastao njihovim spajanjem, i koji je bar po mnogima postao jedna od glavnih tekovina savremenog jezika politike (na Zapadu jednako, ako ne i mnogo više nego na Istoku), kao i kulture komunikacije, kako u medijima, tako verovatno i u svekolikom poslovnom ili nekom drugom životu.
I kako uopšte prepoznati "dvogovor" (ili "doublespeak" na engleskom). Naime, u dvogovoru se uopšte ne radi o laži, već pre o (namernom ili ne) zamagljivanju značenja, relativizaciji i dvosmislenoj komunikaciji. Na način u kome loše postaje neuobičajeno dobro, sporo iznenađujuće brzo, ili neprijatno neočekivano interesantno. Između ostalih, u američkoj politici predsednici poznati po tome što su među prvima otvoreno i nesputano počeli u nastupima da koriste "doublespeak" bili su Ričard Nikson i Ronald Regan, sa svojim čuvenim izjavama po kojima su, između ostalog, i klošari preimenovani u "non-goal oriented članove društva", dok je krađa postala "neautorizovana akvizicija pokretnih sredstava".
I, koji bi u stvari i mogli biti neki od osnovnih elemenata dvogovora. Pa, u stvari, prepoznato je njih četiri:
(i) eufemizam, neretko čak i blagotvoran kako bi se umanjile tenzije ili ublažila kritika, savršeno se može uklopiti u dvosmislenu ili višesmislenu komunikaciju ("rušenje bolnica i škola predstavlja kolateralnu štetu naše pravedne borbe"),
(ii) žargonski ili specijalistički govor, koliko god nekada može da posluži kao efikasan način komunikacije sa značenjima koja se podrazumevaju u okviru određene specijalističke ili druge uže grupe, savršeno može poslužiti svrsi dvogovora, pošto su žargonska značenja neretko nerazumljiva i sakrivena od ljudi izvan žargonske grupe,
(iii) birokratsko gađanje nerazumljivim izrazima, statistikama i brojkama,
(iv) namerno preuveličavanje inače uobičajenih i svakodnevnih pojava i pojmova, fasciniranje prostotom i otkrivanje tople vode i slavine na zidu (tipa između ostalog i političara koji očekuju da dobiju izbore objašnjavajući kako je Sunce izuzetno bitno za biljke, životinje, kao i za ljude).
Sad, ukoliko bi za trenutak čak i batalili politiku, opet bi nam ostalo tušta i tma dvogovora, ako ništa drugo ono bar u moru reklama kojima smo svakodnevno izloženi. U toj meri da su neke od njih već uveliko postale predmet i mnogih naučnih istraživanja [1], koja između ostalog prepoznaju i sledeće karakteristične oblike dvogovora:
(i) prazne tvrdnje koje nemaju nikakvo značenje, i koje sadrže reči i izraze koji negiraju ili relativizuju sve ostalo što je izrečeno ("kamata na vaš štedni ulog iznosiće do 1000%"),
(ii) nedovršene tvrdnje, kojima se saopštava da je neki proizvod bolji ili da sadrži više nečega, ali se ne kaže u odnosu na šta se vrši poređenje ("više vitamina za vaše bolje zdravlje"),
(iii) tvrdnje zasnovane na različitosti i jedinstvenosti, u kojima se iznosi da se vaš proizvod nipočemu ne može porediti ni sa čim drugim ("jedini šampon koji vašu kosu čini srećnijom"),
(iv) očigledne tvrdnje, u kojima se saopštava neko opšte mesto koje jednako važi za sve proizvode te vrste ("svaki burek ukusan je na neki svoj način"),
(v) irelevantne tvrdnje, kojima se iznosi određena informacija ili opisuje karakteristika proizvoda koja ne pruža nikakvu suštinsku prednost u odnosu na konkurenciju ("dopunjavamo toner za štampače od 6. oktobra 2007. godine"),
(vi) nejasne tvrdnje, neretko začinjene pompeznim izrazima i subjektivnim tvrdnjama koje je nemoguće objektivno proveriti ("kupite električni automobil sa super moćima"),
(vii) tvrdnje zasnovane na preporuci ili ličnom iskustvu, bilo od strane neke poznate ličnosti, bilo glumca u reklami ("Federer do pobede sa našom testeninom"),
(viii) naučne ili statističke tvrdnje vezane za proizvod, u kojima se koriste određeni naučni ili statistički rezultati, brojke i misteriozni ili egzotični sastojci ("kapljice za nos sadrže vitamin X12 i ekstrat paupuanske rogačice"),
(ix) tvrdnje u kojima se pohvaljuje kupac, i u kome mu se laska u kontekstu kupovine vašeg proizvoda („kraljevski za kraljeve"),
(x) retoričko pitanje, formulisano tako da odgovor publike potvrđuje vrednost vašeg proizvoda („da li želite ostavite dobar utisak").
Interesantno da u engleskom jeziku u stvari postoje dva izraza koja bi se na naš jezik mogli prevesti kao "dvogovor". To su "doublespeak", o kome se priča u blogu, ali tu je i "doubletalk", koji u principu može da ima i neko sasvim drugačije značenje. Naime, "doubletalk" označava način govora u kome se neodgovarajuće, izmišljene, pretenciozne, kao i mnogima nerazumljive reči i izrazi koriste van nekog posebnog smisla ili konteksta kako bi se zabavili, zbunili ili fascinirali slušaoci.
Nešto nalik i večito aktuelnom monologu jednog od Nušićevih književnih junaka na temu: "Ontološke varijanse statusa Šlezingerove fundamentalne konstante, minus jedan ... plus ... uz ograničenu gnoseološku valorizaciju koncepcije njenog odraza."
Sad, zašto bi "doubletalk" uopšte i mogao da bude interesantan. Pa možda delom i zbog toga što bi između ostalog upravo i on mogao na određeni način da predstavlja budućnosti "doublespeak"-a. Naime, možda je između ostalog upravo i u tome bila jedna od osnovnih grešaka Orvelovih premišljanja i predviđanja - to što je prorekao budućnost u kojoj će nekakva misteriozna, uzvišena i superiorna elita 24 časa dnevno, 7 dana u nedelji, ulagati svu svoju energiju i svaki sekund premišljanja u to kako na najbolji i najsuptilniji način da upravlja javnim mnjenjem.
Odnosno, to što je podrazumevao da će se u orvelijanskoj budućnosti političkom i drugom propagandom baviti nekakvi savremeni Bejkoni i Raseli, a ne između ostalih i razne priučene britanske varijante Nušićevih literarnih heroja, ili ko već drugi ko bi stvarima kao što su "doublethink", "newspeak" ili "doublespeak" ipak prilazio sa mnogo manje entuzijazma i talenta.
U tom smislu, izgleda da je i Branislav Nušić na određeni način bio orvelijanac, kao i da je budućnost po svoj prilici u najmanju ruku Nušićeva koliko i Orvelova.
p.s.
Inače, američki Nacionalni savet profesora engleskog jezika svake godine dodeljuje dve nagrade, Doublespeak Award i Orwell Award, prvu za kandidate koji su u prethodnoj godini najdalje otišli u zloupotrebi i zamagljivanju engleskog jezika u javnoj komunikaciji, i drugu za one koje su u najpozitivnijem smislu uspeli da izbegnu nejasnosti i nedorečenosti u izražavanju.
Naravno, tu su i britanski Orwell Prize za najbolje političko književno delo, kao i Big Brother Award za državne institucije i privatne firme koji su se u prethodnoj godini najviše odmakle u narušavanju privatnosti ličnih podataka ... ali to je već neka druga priča.
[1] Sonja Rodić, "Dvostruki govor u reklamama za pomoćna medicinska sredstva i kozmetičke proizvode na engleskom i srpskom jeziku", 2017.