Koliko god da je pojava kinematografije, zajedno sa naizmeničnom strujom ili motorima sa unutrašnjim sagorevanjem, već u 19. veku nagovestila dolazak novog doba, prvi filmovi su bili eonima daleko od nečega što danas pod njima podrazumevamo. Naime, u nekakvim začecima oni su u principu bili dokumentarni - mogli ste da gledate vozove kako promiču pored zgranutih posmatrača, ili da se radujete zajedno sa radnicima na izlazima fabrika. Sve dok se neko nije dosetio kako bi filmovi možda bili mnogo interesantniji ukoliko ne bi bili posvećeni realnim, već pre nekakvim fiktivnim likovima - čime je, po mnogima, upravo i započeo 20. vek.
Jer, čak i kada su filmski junaci bazirani na stvarnim ličnostima, industriji zabave je izgleda postalo bitno da se svi oni na određeni način odvoje od realnosti i da se mitologizuju. I sad, kako uopšte nekoga mitologizovati? Na sreću, bilo je i onih koji su u svemu tome pokušali da zauzmu nekakav naučniji pristup, među kojima je posebno daleko otišao Džozef Kembel, poznati teoretičar kulture, čija su dela još uvek jedno od osnovnih štiva svekolikih svetskih producenata, režisera i scenarista (i ko je po sopstvenom priznanju dobar deo otkrića zasnovao na istraživanjima škole Karla Junga).
Naime, Kembel kaže da u svakoj dobro ispričanoj priči ne postoji 3 ili 7, već pre 12 karakterističnih likova (čije je korene g. Džozef našao u Jungovoj teoriji o 12 arhetipova ličnosti), koji se mogu prepoznati u mnoštvu različitih umetničkih ostvarenja:
1) Ratnik, ili čovek sa planom. Vrline: fizička ili mentalna superiornost, samopouzdanje, smirenost, spremnost da se učini bilo šta kako bi se ostvario cilj. Mane: egoističnost, potcenjivanje protivnika, preterano samopouzdanje. Motivacija: ako bi već neko trebalo da spase stvar, zašto to ne bih bio baš ja.
2) Dete, ili oni koji uče na teži način. Vrline: maštoviti, puni poverenja i nade. Mane: fizička slabost, naivnost, lako ih je izmanipulisati. Motivacija: žele da uče, u potrazi za srećom i istinom.
3) Siroče, ili oni koji nisu svesni svoje vrednosti sve dok im neko drugi na to ne ukaže. Najčešće su baš oni spasioci ili glavni protagonisti unutar priče, koji žive normalan život sve dok ih okolnosti ne stave u centar pažnje. Vrline: odabrani su, te upravo zbog toga i izazivaju poštovanje, preživljavaju u borbi, imaju saosećanja za običan svet. Mane: zavise od toga šta drugi misle o njima, nemaju samopouzdanja, izrazita želja da udovolje drugima. Motivacija: želja da budu prihvaćeni.
4) Stvaralac, uradiće sve da stvore nešto novo, često ni iz čega, i da učine svet boljim nego što jeste. Vrline: neumornost, genijalna kreativnost, vizija. Mane: nemogućnost da svoju misiju iskomuniciraju sa drugima, odbojni perfekcionizam, posao stavljaju ispred bilo čega drugog. Motivacija: da svojom kreacijom ostave trajni trag u vremenu.
5) Negovatelj, nesebični lik čije je čitavo putovanje posvećeno pomoći drugima po bilo koju cenu. Vode računa o porodici i prijateljima, ili o svima drugima, pouzdani u svakom smislu. Vrline: veliko srce, nesebičnost, darežljivost. Mane: lako ih je nasamariti, jednostranost, više im je stalo do opstanka drugih nego do sopstvenog. Motivacija: zaštititi voljene po svaku cenu, želja da se bude na usluzi drugima.
6) Mentor, mudri učitelj, koji može vladati logikom ili magijom, ili sa oboje. Vrline: spoznaja sveta, smirujuća pojava, savršeno ume da sluša druge. Mane: nemogućnost da se suoče sa sopstvenim problemima, izjalovljena predviđanja, učenje na lošim i teškim iskustvima. Motivacija: prenošenje znanja na narednu generaciju.
7) Šaljivdžija, neko kome je stalo da nekako prođe kroz život uz šegu i šalu. Mogu u priči da posluže za opomenu ili samo kao izvor zabave. Vrline: svi ih doživljavaju na pozitivan način, zabavno je biti u njihovom društvu, mogu biti duboke pameti i duše. Mane: nepouzdani u kritičnim trenucima, tu su najčešće zbog sebe, izvor distrakcije. Motivacija: šta će mi učiniti život lakšim, i šta će me učiniti srećnijim?
8) Mađioničar, kome je potraga za prosvetljenjem životna opsesija, i koji se od mentora razlikuje po tome što imaju viziju koju očekuju da svi slede. Vrline: znanje, strategija, razumevanje istorije događaja. Mane: oholost, ljutnja i jarost ukoliko nije kako oni žele, ratobornost. Motivacija: teže ka moći i organizaciji, vide haos u svetu i znaju kako da izađu sa time na kraj.
9) Vladar, oni koji se slede i od kojih se dobijaju direkcije i naređenja, dobri ukoliko je sreće. Vrline: moć, komunikativnost, vladarske veštine. Mane: kontrola po svaku cenu, paranoični strah od zavera i zaverenika. Motivacija: red i mir u društvu očuvanjem i daljim širenjem njihove vlasti.
10) Buntovnik, neće se zadovoljiti prosekom jer misle da zaslužuju više, život nije prema njima fer i to više neće da trpe. Vrline: nikada ne odustaju, inspirišu mase, znaju kako ni iz čega da stvore puno. Mane: često su na dnu društvene lestvice, sve postižu na teži način, nemaju vlast, kao ni jasan put napred. Motivacija: svet je loš, i treba ga promeniti.
11) Ljubavnik, rukovode se srcem i nesebični su, sve će učiniti za predmet svog obožavanja, ali neretko to čine na štetu sopstvenog zdravlja i sigurnosti. Vrline: posvećenost drugima, strastvenost u odnosu na one do kojih im je stalo, otvoreno iskazuju svoje emocije. Mane: zaginuli bi zbog drugih, gube sopstvenu ličnost u težnji da udovolje drugima. Motivacija: pružiti sve što imaju, uz težnju da izgrade što je moguće jače veze.
12) Zavodnik, koriste izgled i šarm kako bi kontrolisali situaciju, bitno im je samo ono što oni žele, i ništa ih u tome neće sprečiti. Vrline: harizma, lepota, slatkorečivost. Mane: odsustvo morala, težnja za kontrolom, odsustvo vernosti. Motivacija: da budu glavni po svaku cenu.
Sad, možda čitavoj priči o arhetipizovanim filmskim likovima ide u prilog i činjenica da glumci i režiseri neretko i izvan filmskog platna, kako u javnosti, tako i u svakodnevnom životu i dalje proživljavaju uloge svojih filmskih arhetipskih junaka. Takođe, ideju o tome da je svaku priču neophodno sagledati iz 12 karakterističnih uglova možemo naći, i to po svoj prilici neretko čak i mnogo više, i izvan filma, počev od svakodnevnog života, pa sve do različitih kulturoloških i religijskih obrazaca.
Na primer, u sudu imate 12 porotnika, zar ne. Takođe, i u pojedinim religijama pojam 12 svedoka ili 12 izvora priče nije nepoznat. Pa čak i među paganima imate davnašnju motiv o 12 karakterističnih tipova ličnosti, uslovljen igrama zvezda na noćnom nebu, ili čime već.
A opet, čak i da ispoštujete navedeni obrazac, da li vam to garantuje da ćete napisati, izrežirati ili producirati neki naredni holivudski klasik. Izmislite 12 karakterističnih likova, upletete ih nekako u priču, i - ništa. Jer, poentu priče izgleda da nikako ni ne mogu da predstavljaju njeni svedoci i posmatrači, bilo ih 12, ili koliko već. Do oni, da ne kažem trinaesti, već pre nenabrojani protagonisti koji uporno izmiču imenovanju i definiciji.
I koji izgleda da vekovima već inspirišu druge na to da budu kreativniji, mudriji, ili šta još sve ne, kako bi nekako ka njima dosegnuli.