Ovaj blog je dugo čučao u meni i čekao trenutak da neplanirano ispliva. Direktna je posledica moje opčinjenosti Berlinom, u kojem sam boravio u više navrata u poseti mom kumu Doktoru Branislavu R. U to vreme Bane je živeo u gajbi sa svojom ženom Jelenom (koja mu je bila bivša devojka sa kojom je raskinuo pre nego sto su se vencali), njenim dečkom i svojom tadašnjom (a danas vec bivšom) devojkom koja se isto zvala Jelena. Sećam se da u tom periodu nije bio bas raspoložen i ako bi to bio prihvatljiviji scenario za neki savremeni film. U stan na trećem spratu se ulazilo preko skele razapete kao paučina oko zgrade. By the way, svi oni su doktori nauka iz različitih oblasti, ako je to uopšte bitno za ovu priču. Elem, posle mog boravka u Berlinu, dugo sam tragao, čitao i pokušao da definišem moj doživljaj ovog fascinantnog grada i u tome sam, na sopstveno iznenađenje, uspeo. Naravno, ja ne bih bio Spiridon da to moje otkriće nije pojednostavljeno i lako dostupno, iako su me do njega dovele jako složene emocije isprepletane geopolitikom, istorijom i ličnim iskustvom o kojem vas više neću peglati.
Večeras me "puklo", pa se rođena lenština potrudila da po prvi put u životu na nemačkom snimi (telefonom) to "nešto" što ga asocira na Berlin.
Ne zamerite na lošem snimku i potpuno početničkom nemačkom.