Bio jedan car koji se zvao Trojan. Imao je kozje uši.
Svakog dana je dolazio
po jedan berberin da ga brije. Posle brijanja, car bi svakog od njih upitao šta
je video. Svaki je odgovorio: «Kozje uši». Potom bi car naredio da ga
poseku. Došao je red na jednog berberina koji se napravi bolestan i posla
svoga učeníka kod cara.
Nekako u isto vreme dve vesti su skrenule pažnju javnosti. Jedna, da je Radiša Urošević postao drug član UO PTT i druga da je prof dr Slobodan Unković, dobio Zlatnu povelju „ Philip Noel-Baker“ sa Zlatnom značkom, najviše humanističko priznanje koju Internacionalna liga humanista, sa sedištem u Sarajevu, dodeljuje istaknutim pojedincima i institucijama.
Proteklih dvadesetak godina neizvesnog života, pa i opstanka, učinili su da se građani snalaze i dovijaju na razne načine - država ima važnija posla. Bitno je sačuvati teritorije, a da li će na njoj neko ostati, to ne opterećuje mudre glave - od naroda izabrane.
Prolaze meseci i dani, vuku se godine, poslednje zalihe su poodavno potrošene. Krcka se budućnost, a pitanje teritorija ostaje i dalje tema nad temama - labudova pesma nad pesmama. Čim se građani okupe, pa i u manjem broju, da skrenu pažnju države na bedu i siromaštvo, odmah se kao protivteža nametne pitanje Kosova.
Za to vreme dok se pitanje Kosova ne reši, ili je već rešeno, ali mi nismo obavešteni, prolaze vozovi - prolazi život.
Evropa samo što nije, još za koju godinicu, eventualno deceniju - ali brzo će i to proći. Nabujali patriotizam onih 90-tih, već je splasnuo, a građanima je poodavno svega dosta.
Ma kad je otišlo tele, neka ide i uže, opšta je konstatacija!
U međuvremenu građani su sve zabrinutiji za egzistenciju. Rešenje kao da nije na pomolu – ma ni blizu.
Zasedaju kućni saveti razmatraju situaciju, pokušavaju da planiraju.
Mogu li se, u Beogradu i Srbiji, na prste jedne ruke nabrojati ljudi, poput Bogdana Bogdanovića, antifašiste, profesora, umetnika, humaniste, gradonačelnika Beograda... Pa ipak jedva da se našlo mesta za vest da je u toj i toj godini, preminuo u Beču. Možda zato što je bio redak, možda zato što je u II svetskom ratu, kao antifašista bio na strani partizana, možda zato što je bio humanista, možda zato što je bio kreativan, možda zato što su ga studenti voleli, možda zato što je bio gradonačelnik Beograda - kao rođeni Beograđanin, možda zato što se suprotstavio SANU i dao ostavku na članstvo, možda zato što se suprotstavio velikom Slobi, možda zato što ga je svet priznavao i uvažavao, možda zato što je radio i stvarao do poslednjeg trenutka...
Ili je sve tako jer su ga iz Srbije oterali oni koji su, svojevremeno, na vratima njegovog stana u Beogradu ispisivali crvenim slovima “Ustašo”. Hoće li mu neko, bar danas, reći : “Izvini Bogdane i hvala ti na svemu”
Biografija (B92)
Danas je taj dan - Đurđevdan, Dan Grada Kragujevca!
Praznik, slava, dan kada se primaju rođendanske čestitke i pokloni u vidu potpisivanja raznih svečarskih, poslovnih i sličnih dokumenata za koje se veruje da će popraviti stanje u privredi, kulturi, sportu....Lepe reči obećanja, čestitke!
I nema nikog ko je protiv obeležavanja,
U Beogradu je danas preminula Biljana Kovačević – Vučo, advokat i aktivista za zaštitu ljudskih prava u Srbiji. U svojoj dugoj karijeri aktivistkinje mirovnih pokreta i aktivistkinje za zaštitu ljudskih prava bila je, između ostalog, osnivač Saveta za ljudska
Ala vreme leti! Eto aprila,1902.godine Radoje Domanović je napisao ovu satiru i dok si udario dlanom o dlan prođe čitav vek,a Radoje ga baš zabidžio!Svašta!
Radoje Domanović
RAZMIŠLjANjE JEDNOG OBIČNOG SRPSKOG VOLA
Raznih čuda biva u svetu, a naša je zemlja, kao što mnogi vele, plodna čudima u tolikoj
Prvi april je idealan dan za stupanje na snagu bilo čega, jer uvek postoji mogućnost da se izvadite "da ste se samo "šalili", te jednim aprilililili možete izbrisati sve prethodno rečeno.
" Mož da bidne, ali ne mora da znači..."
Zakon o sprečavanju sukoba interesa pri vršenju javnih funkcija je po svoj prilici još jedna "kalaj rabota" jer je i on usvojen za nekog drugog, a ne za nas, za Srbiju, a posebno NE za funkcionere ili političku nomenklaturu na vlasti. I ta prokleta Evropa što nas tera da donosimo zakone, tek koliko da postoje, bar na papiru.
A nesrećni Radoje Domanović, koga sam već previše puta citirao, pre stotinak godina je napisao: