Kada kažem Petrovaradinska tvrđava mislim na simbol Novog Sada, istorijsko blago, EXIT. Bilo je uvek nekih problema oko Đave: nebrige, propadanja, nedovoljnog ulaganja, zbke oko nadležnosti.. Ali, nikada mi nije palo na pamet da bi neko, u toku jedne noći, mogao srušiti sto metara starog bedema na onom šetalištu sa pogledom na grad. Jel to normalno? Zamislite da neko sruši sto metara bedema na Kalemegdanu ili Smederevskoj
Veekend dodatak: Da li važno stići ili je važno voziti se?
U ovoj sekciji nećemo obraditi sva prevozna sredstva, već samo ona koja nas zanimaju u sklopu analize običaja i modela ponašanja u Srbiji i njenoj okolini s kraja 20. i početka 21.veka.
Bicikl u Srbiju nije - kako se to često pogrešno misli - uveden sa dolaskom Kineza u ove krajeve. Na slici
Danas sam se vraćala sa posla zavezanih ramena u čvor, kapaka muljavih, otekla od neke teskobe, pa se nešto mislila, i mislila, i mislila. Ali, čak mi je i tako mute zvučalo bedno i prosto, toliko da nisam sama sebi htela da postavim pitanje: Vlasto, kada si poslednji put imala osećaj da ideš negde potpuno slobodna? Od patetike mi se digao želudac, ali sam ga vratila nazad, obećala mu špagete sa puno parmezana i nastavila tlačenje sopstvene persone. Da li moraš da radiš? Ono, baš moraš? I baš ovo? A šta bi ti? I baš ovde? A gde bi ti?
Moj tata je obožavao
Ono što sam videla danas u atutobusu nateralo me da shvatim da izgleda nisam normalna što se trudim da budem srećna.
To se ovde računa u bolest.
Posle ovog što ću vam ispričati ili ćete mi reći da je to tako, da sam fiju fiju i da je ono što sam videla u autobusu sasvim normalno, ili da sam ja skroz zdrava, a nacija teško obolela. Dozvoljavam sebi da stavim sebe naspram nacije samo utoliko što sam u
Mama je rodila sestru kada je meni bilo devet. Velika razlika nije nam dozvoljavala da budemo drugarice. Ja sam bila sva bitna, a ona je bila krpelj. Kada mi je bilo osamnaest, njoj je bilo devet. Ja sam bila vukovac, ona se provlačila. Ja nisam lagala, ona jeste. Nisam pušila, ona jeste, još od osnovne škole. Ja sam se udala u tridesetoj petoj, ona u dvadesetoj, uzaludno, ne preživevši ništa pre toga, bez ruksaka na leđima za koji se zakačila smorena džandruica, bez pasoša u zadnjem džepu farki, mirisa studentskih dana. Bila je mnogo mlađa i kada nam je iznenada i
Again. Evo ovako stoje stvari.
Dragi prijatelji, čast nam je pozvati Vas na prikladnu cvečanost povodom mog naimenovanja za člana VIP tima. Nije da mi nije. Kao cool sam, ali baš i nisam. Odaje me repić. Nisam nešto mislila da pravim žurku, ali kad nam se već namestilo, ajde.
U nadi da ćete uveličati ovu cvečanost Svojim prisustvom i Svojom muzikom, kao i prigodnim čestitkama,
-Čijas' ti mala?
-Mamina i tatina.
-A, odakle su ti mama i tata?
-Iz naše kuće, tamo kad krenete, a tamo su odande i baka i deka i stric Mirko i brat Srđan i stric Miša i strina Magdolna i Tanja i Aleksa....A moja Oma nije tu i ona kada dođe iz njene zemlje donese pun kofer čokolade....
-Ma, odakle su došli?
-Pa, s posla, a mi smo bili kod bake Jovanke pa smo ondak....
E, ovo smo ja i jedan moj ljubopitljivi - da nežna li izraza - komšija, koji je nakon drugog svetskog rata sa svojim ocem došao iz Srbije i ceo vek nije mogao
- Jes vidla? Prodaše Kosovo.
- Joj, Ružo, man me, šta si navrla sa tom politikom, ređaj ta jaja na kutiju, viš da ne vredi, da se ja nerviram...Ej, a di nam je ova od preko sa čarapama iz Rumunije?
- Prodaše, prodaše, banditi, približava se užurbano deda sa mesnim prerađevinama iz Mađarske, koji od dolaska sa Kosova tako izdržava porodicu. Utorkom ide u Segedin i onda ceo komšiluk može da kupi sir «Medve», nešto slično «Zdenki», kulen, sušene
Neću sada o tome da veronauka nema šta da traži u državnim školama u 21. veku i da mora biti organizovana pri crkvama, u slobodno vreme đaka, pa neka ih vode, ne marim.
Ili o onome kako sam mislila da sam daunlodovala stomačni virus kada sam, prilikom ispitivanja komisije za dodelu državnih frekvencija, videla svešteno lice u komisiji. Ali, nešto slično hoću, i to uz dozvolu roditelja koji su mi se ovom prilikom obratili.
Prilikom upisivanja u pačiju školu, mama patka i tata patak imaju mogućnost da biraju da li će im deca ići na građansko ili veronauku. Pre
Drage i dragi,
Kratko ću, ipak je rođendan, treba početi partey. Elem, ako se nisam grdno prevarila jer, kada su rođendani u pitanju, svi koji me znaju - znaju da to često činim, danas je: HAPPY BIRTHDAY TO U JELENA KRAJŠIĆ!!!
Here u are darlin'