Iskrcavanje na Đavolje ostrvo za mene je značilo iskrcavanje direktno u scenografiju omiljenog filma. Linija od Trinidada do ostrva jedan je od nemirnijih morskih puteva, ispresecan jakim i pobesnelim strujama, slanim vetrom i mirisom Atlantika. To je miris koji u nozdrvama vratite kući, pa vas prati i proganja dok se meša sa prašinastim mirisom vojvođanske košave.
Đavolje ostrvo - Ile du Diable, pripada Francuskoj Gvajani i zajedno sa
U Srbiji se bebe oporezuju kao alkohol i cigarete.
Možete da ih imate, ako baš želite, vaša odluka, ali ima za to debelo da platite. To je za vaše dobro. Ako ne razumete, pomoći će vam vaša država da usvojite tu informaciju.
Tako se naša država bori protiv bele kuge. Koliko ste puta čuli predizborno obećanje o ukidanju „Bebi PDVa", koje čudnim spletom okolnosti bude zaboravljeno nakon izbora? Koliko ste puta čuli vapaj političara
I ja sam Vlastimira. Nije mi svejedno kada ujutro pročitam da sam uhapšena.
Vlastimir Đuza Stojiljković, moj deda Vlastimir Stanković, i ja, Vlastimira Stanković. Bilo nam je dobro, društvo malo, neincidentno. Đuza dobar glumac, nacija ga voli. Deda Vlastimir, hvala bogu, osim super teške kategorije karaktera, bio je dobar deka i podnosljiv muž. Valjda. Baba ge je nadživela. Bio je u onom svetskom ratu mobilisan u četnike, pa je prebegao u
Povelja UN kaže: "Mi, ujedinjeni narodi, odlučni smo sačuvati buduća pokoljenja od užasa rata". Zvuči ujedinjeno i humano. Da li je baš uvek tako?
Krajem prošle godine, nakon desetogodišnjeg mandata, otišao je Kofi Annan i po mišljenju mnogih ostavio za sobom prilično diskutabilan legat i najvreliju diplomatsko - humanitarnu stolicu prepustio nasledniku Ban Ki Moonu,
Prošlo je šest šest godina od ubistva novinara Milana Pantića, dopisnika "Večernjih novosti" iz Jagodine i novinara Radio-televizije Jagodina.
Ubijen je i preminuo 11.juna 2001, nakon više udaraca tupim predmetom u glavu i to na ulazu zgrade u kojoj je živeo.
Mučkom ubistvu prethodili su tekstovi o kriminalu u Jagodini. Dan nakon ubistva «Novosti» su objavile da istražni organi sumnjaju kako motive ubistva treba traziti "u Pantićevim tekstovima o mnogobrojnim kriminalnim aferama u Jagodini, među kojima su i napisi o malverzacijama u
Ovo nije stvarnost. Ovo je rep moje stvarnosti. Znate onaj osećaj kao kada vas neko prati. Okrenete se naglo, a tamo - ništa. Ali, osećaj ne prestaje i još dok vraćate glavu napred opet vam se nešto prikrade u kraj oka, kao neka promena boja i svetla, i u deliću sekunde naslutite jedno rame i ruku kako tog trenutka uzmiču iza vas. Opet se okrenete i opet ništa. Nekada vas prati ceo dan, nekada danima, nedeljama, mesecima. Nekada ga nema. Pomislite da je otišlo, a ono se vrati. Menjaju se. Sekvence naše stvarnosti ili mašte?
Sekvenca 1
Kada sam, prvi i poslednji put, na nagovor drugarice prosledila tu poruku simpatiji, imala sam nesreću da mu vidim lice. Zaustavio je dah, tek klimnuo glavom na desno - izgledalo je kao prvo buđenje urođenog tika - zgrčio usne i uzeo olovku. Grafitnu! Ja bih sasvim sigurno uzela marker! Znala sam da će zaokružiti DA, ali mi je već tada bilo potpuno svejedno.