Jimmy Cobb je snimio sa Miles-om Davisom-om 1959. godine jedan od najprodavanijih albuma "Kind of Blue". Miles mu je ponudio 200 dolara da se odrekne svih drugih prava na taj album i on je pristao.
Osim Milesa Davisa, na spisku muzičara sa kojima je nastupao i snimao su i: Cannonball Adderley, Nat Adderley, John Coltrane, Miles Davis, Benny Golson, Joe Henderson, Hank Jones, Wynton Kelly, Wes Montgomery, Shirley Scott, Sarah Vaughan, Kenny Barron, Paul Chambers, Al Cohn, Joey DeFrancesco, Kenny Dorham, Kenny Drew, Curtis Fuller, Eddie Gomez, Bill Evans, Clark Terry, Stan Getz, Art Pepper, Wayne Shorter, Gil Evans, Kenny Dorham, Bobby Timmons, Booker Little, Johnny Griffin, Mark Murphy, Jon Hendricks, Red Garland, Philly Joe Jones, Sonny Stitt, Nancy Wilson...
Trošio je novac sa turneja i studijskih snimanja često na stimulanse i radio bukvalno do smrti 2020. godine, tokom prvog talasa korone u 92 godini. Gotovo 30 godina je nadživeo svog idola Miles Davis-a i nije morao kao Miles da ubedjuje svaki put policajce da nije ukrao skupoceni ferari. Miles je apsurda radi trošio daleko kvalitetnije narkotike nego Jimmy.
Ponekad nam muzičari tokom Nišvila traže u backstage-u razna stimulativna sredstva - ali se mi pozivamo da u ugovoru nema te stavke već samo hrane i raznog pića i da su unapred dobili ceo honorar za vanredne prohteve. Pojedini su se snalazili u lokalnom kafiću, a poneki i nisu uspevali što se često odražavalo na kvalitet njihovih nastupa.
Jednom prilikom jedan od najpoznatijih rege sastava nam je uredno poslao mejl da je tog dana jednom njihovom članu rodjendan i da bi molili da im u njihov tur bus dostavimo " Tortu ". Ja sam se napravio lud i kupio im pravu tortu. Vratili su nam je sutradan netaknutu i mi smo je uz smeh smazali.
Dešavalo se da preurane sa svojom dozom i budu sjajni na popodnevnoj tehničkoj probi, a očajni na večernjem nastupu . Naravno, bilo je najčešće obrnutih situacija .
Samo jednom sam posumnjao u to pravilo.
Dugo sam planirao da dovedemo Kanny Garett-a koji je takođe sarađivao sa Miles-om, ali i sa čitavom plejadom legendarnih džezera (Woody Shaw, Art Blakey, Marcus Miller, Donald Byrd, Duke Ellington Orchestra, Al Jarreau, Chick Corea, Roy Haynes, Freddie Hubbard, Christian McBride, John Scofield, Michel Petrucciani, Bireli Lagrene, Lenny White, Richard Bona, Mike Stern, Jeff "Tain" Watts, John McLaughlin, Sting...).
Često sam raznim menadžerima i muzičarima prepričavao ovaj dogadjaj i svi su se izčudjavali jer je Kenny važio za izuzetno disciplinovanog umetnika.
Ostala su nagadjanja da se prerano "uradio ", ili se nije uopšte .
Tokom Nišvila praktikujemo brojne workshopove gde mladi muzičari dobijaju besplatne časove od najvećih zvezda.
Ta iskustva umnogome prevagnu da se odluče za zivot profesionalnog muzičara.
Kada me njihovi roditelji upitaju da li da podržavaju ambiciju svoje dece, ja kažem da ne znam. Setim se sudbine jednog od najvećih svetskih bubnjara Jimmy Cobb-a koji je u devedesetoj godini zivkao razne agencije i festivale da mu udele neki gig kako bi imao za hranu. Za narkotike odavno nije imao.
Ponos da je bio deo večnosti albumom "Kind of Blue" nije mu bila velika uteha zadnjih dana života.