Često ni sami ne znate da li neko pokušava da vam proda određenu ideju ili narativ. Jer, ideje bez narativa mogu da znače vrlo malo, jednako koliko ista ideja u različitim narativima može da ima potpuno drugačiji smisao. Opet, neko će reći da je jedno od osnovnih obeležja vremena u kome živimo to da predstavlja doba narativa više nego doba ideja (jer, šta su između ostalog društvene mreže do u dobroj meri platforme za masovnu proizvodnju narativa). I, ko bi to uopšte i mogao da zna do istraživači koji se bave relativno novijom disciplinom, prikladno nazvanom naratologijom.
Naime, što bi rekli neki od avangardnijih naratologa - vreme i prostor su ništa drugo do konstrukti našeg uma, i da su upravo narativi nešto što u dobroj meri definiše naše poimanje kako jednog, tako i drugog. Gde narativa može biti raznih, prolaznih koliko i neka beznačajna reklama, ili iznenađujuće vitalnih, koji preživljavaju čitave epohe. Bilo da se radi o nekima koji se, što bi rekli naratolozi, zasnivaju na kontinualnom, jedinstvenom i apsolutnom vremenu i prostoru, ili drugima koji počivaju na mnoštvu prostorno-vremenskih diskontinuiteta.
Sad, umesto njih bezbroj, naratologija ipak prepoznaje tek sledećih nekoliko karakterističnih narativa:
- deskriptivni narativ, koji prenosi ton i puls vremena i prostora,
- narativ prvog lica jednine, posmatran iz ugla lika koji donosi priču,
- istorijski narativ, koji prikazuje minule događaje praćene njihovim uzrocima i posledicama,
- linearni narativ, u kome su ranija dešavanja prikazana redosledom kojim su se odigrala u vremenu i prostoru,
- nelinearni narativ, sa vremenski i prostorno ispremeštanim redosledom događaja.
Opet, iako živimo u vremenu obeleženom narativima, kao i veštinom pričanja priča, sa druge strane naratologija prepoznaje i sasvim drugačiji pojam - kontranarativ, praćen odgovarajućim kontrapričama. Oni se, za razliku od narativa i priča, najčešće koriste kako bi se opovrgli određeni duboko uvreženi stavovi i pojmovi, gde činjenica da ih ima manje verovatno o njima govori više nego bilo šta drugo.
Na kraju, naratologija ne nalazi isključivo primenu u, ne znam, književnosti, filmu, marketingu ili Ljudskim resursima, što bi se donekle i dalo pretpostaviti, već i u oblastima koje na prvi pogled sa njom ni nemaju neke preterane veze. Toliko daleko, da istraživanja narativa nalaze primenu čak i u nečemu kao što je testiranje i debagovanje softvera.
Takođe, teško je prenebregnuti i istorijsku ulogu koju su narativi imali u promociji mnogih političkih ideja. Na primer, istoričari uveliko naglašavaju ulogu koju je decenijama građen narativ imao na plasiranje inače potpuno besmislenih nacističkih ideja. Gde ima i drugih primera, uključujući i neke od ideja koje su decenijama čekale pogodne narative na potpuno drugim krajevima sveta, kako bi se pretvorile u čitave svetske revolucije i zavojevale neke svoje ratove, koje vode izgleda sve do današnjih dana.
Ali, to je verovatno već neka druga priča, kao i neki drugi narativ.