...
prica, dogadjanja, previse ljudi.
Kako doci do sebe? Prestati bar na trenutak da postojis samo kao interaktivno bice koje prilagodjava svoje bivstvo drugima.
pomalo se radovati nebitnostima. i dalje se odusevljavam sa novom ves masinom koja i susi. svaki put kad je ukljucim ja je posmatram sa ljubavlju, jos je tu zanos. neko novo sredstvo za pranje podova koje mirise. to obraduje takodje. ne, necu gledati sadstvari po kuci koje svako ima i koje ce jednog dana zameniti ili raskloniti. danas nije taj dan. konacno sam kodkucno i ima da mi prija to i da smisljam cveca jos na prozoru i da se gledam sto putau ogledalu i odusevim se kako mi stoje nove farmerke. i necu da se secam kad mi je sad bila jedna ogromna kuca u gostima koja je vrlo vaspitana i dobra pa kako izadjem sa njim da odmorim mozak a jure me neke nove aktivistkinje po pitanju “mali psi vs veliki psi” i neki ljudi sto kazu da pas nije za grad i svojih odgovora istima kad mi pukne film. ma jok bre, secam se kako trci kuca preko livade i cuje se kao topot konja pored mene kad prodje. i necu da se secam kako se neko pravio pametan pa je auto stao i svi uzasi toga nego cu da se setim kako je naisao covek sa kombijem i putnicima i ubacio sve nas plus pomenutu kucu od pedesetak kila.imali smo svi maskd, opusteno! kuca doduse nije.
vesti me ne nerviraju, tv i to, ljudi ponekad ali i oduseve nekad. prosledim koleginici neki projekat a ona ga uradi milion puta bolje od mene i jos sam pod utiskom kako je sjajna. na sve korone, cekanja uplata, ne znam sta jos spada sve u obican zivot, valjda nabavka, racuni, pojavljuje se posle milijardu godina rodjaka koja nije sa ovih prostora i sad pise knjigu a ja joj pomazem malo i super se osecas kad ti neko komr je maternji a tebi stranski rad da se odusevi sa tvojim akcentom jer zvuci kao…ma nije ni bitno. moja neka satisfakcija, sujeta.ku r cenje.mora se malo.
a sta da radis kad majstor koji bi trebalo da ti nesto popravi izjavi ljubav, zaljubljenost, odakle znam sta je, nicim izazvano. nije prvi put.nekad godi to da se svidjas bilo majstoru bilo politicaru bilo slikaru. ali nekad pravi problem kad zavrsavas poslic.naravno i laz je dopustena, ok, niko nije zaljubljen,dobro.vazi.
da se vratim na farmerke. zasto nas toliko cini srecnim kad nam nesto dobro stoji? sujeto, draga prijateljice sto ne umes da gledas kako valja u soljicu kafe.
jeste, raspisala se, ne zna sta ce od duga dana. ostavljam vam u amanet ovo pisanije sa sve slovnim greskama pa ko zeli nek cisti, ko zeli nek se nadoveze na tekst a ja cu da slusam malo muziku.kokto tvins.cocteau twins.i ponovo da zamislim da plivam u toploj vodi za koju se svi zale da je “bara”. toga nema u srbiji nazalost jer l a z u da je temperatura u bazenu 29. l a z u. bila sam letos. hotel, sve je to super, cisto je,novo, luksuzno je donekle, ali sam se prehladila jer 24 nije 29.
mozda ipak za kraj. uzivajmo u tome da znamo da nas neko voli i mi da volimo. i onako narodski, nek je zdravlja svima.
da li i on nekad pomisli da su neke od zvezda koje vidimo davno nestale, otisle, ugasile se ali njohova svetlost tek stize do nas?