‘Boreci se za bolje uredjeno drustvo, da li postajemo i bolji ljudi kao individue?”
Postoji jedan deo u knjizi “Dervis i smrt” gde kadija odgovara dervisu na pitanje o bratu u zatvoru citatima iz kurana i tada dervis primecuje da u tim “merama vecnosti”( ako se dobro secam) on oseca kao da mu nestaje brat.
U poslednje vreme, toliko se namnozilo pravila, raznih ucitelja zivota, smerova kako se i zasto govori, da imam utisak da se gubi ono nesto ljudsko, starinsko. Zadrzalo se tu pred kasom u prodavnici, kad prodavacica starinskog kova kuca racun pa kaze - "Izvoli duso".
Razumem odredjene prijatelje iz detinjstva da su fin i kulturan svet, da prate civilizacijske tekovine ali isto tako mi se cini da nekad nestanu oni sami kao sjajne, neponovljive licnosti.
A imam i drugaricu koja zivi u Londonu, i njeno detinjstvo u njenom gradu koje lici na moje beogradsko. Ona je delove tog vremena ponela sa sobom u drugu zemlju i spojila sa psihijatrijom kojom se bavi. Nije izgubila nista od topline u odnosima. A sta su fore iz detinjstva? Onako sitne “gluposti”koje izrazavaju podrsku i znace vise nego politicki korektni spisi i ukazi ovog doba.
Nije frka da zoves dobrog prijatelja i u nezgodno vreme ako ti bas lose. Ne radis to non stop jer onda si stvarno smarac.
Kad je tvoj prijatelj ljut na nekog, ne krenes odmah da kontriras i padas u vatru objasnjavajuci sta je tu prema novim vrstama uljudnosti, nego kazes bre da razumes, pa posle mozete da analizirate kad padne tenzjja. Jer necete verovati ljutnja nije kanta za djubre i psihodrama kojom nekom zeli da vas izlozi, nego najobicnija, ljudska emocja, koja cesto brze ode nego sto je i dosla.
Bilo je i neko drugo vreme kad se igralo kolce za Novu godinu izmedju spratova, i jedini problematican lik je bila sveprisutna starija zena obavezno sa nizih spratova koja se buni zbog lopti, pasa, dozivanja, cega god. Imala je i kofu vode od koje se bezalo u jos jedno leto u Beogradu trceci ispred kapljica. Taj trk, graju, vidim sve to u mislima pri kraju ovog teksta kao usporen film gde se smenjuju sekvence i note nostalgicne pesme jednog drugog doba polako se utisavaju…