Setim se nekad onako kroz maglu da su krojaci imali istsknuto mesto u zivotima porodica iz onog, nekog drugog vremena. Narocito za muska odela. Bio je jedan u Marsala Tita, sada davno vec Kralja Milana, delovao je kao gospodin covek, puniji, uzdrzan i za mene uvek interesantan jer je krojacka radnja bila u okviru stambene zgrade, u prizemlju, te mi je kao devojcici to bilo neobicno.Valjda ocekujes stan a ono radnja. Znam da su mu ljudi donosili materijale za sivenje kao najvece blago, da su se mere uzimale polako i uz razgovor, ali sa preciznoscu u milimetar.Probe su bile neizostavne i prilika za jos malo druzenja.Deda je voleo da razmeni sa njim i koju rec o tkaninama koje su ko zna odakle sve donosene da bi u rukama krojaca nastalo nesto sto ce obradovati citavu familiju a i komsiluk pride.
Zene su tek pridavale paznju ne samo materijalima i krojevima, nego su se boje znale u nijansu. Sta li danas nekom znaci cinober ili rezedo?
Kad malo razmislim, tada je vecina u stvari nosila unikate.
Pre neki dan sam bila kod moje snajderke koja mi je u stvari davno vec i drugarica. Upravo tamo kad odem, a nije retko, zadivljeno posmatran kako iz niceg nastaje nesto ili kako uspe da smisli prepravku a najvise me odusevi kako shvati sta musterija zeli. Jer kad se pojavi neko u brisucem letu i krene da vadi najskuplje moguce firme i da ih redja na sto sa recitacijom sta sve zeli a onda otrci u pravcu parkiranog polublindiranog automobila-tenka, ne znam kako, ali ona sve to uspe da lepo zabelezi bez imalo straha od greske,i gresaka i nema. A zatim da se snadje u papirima, zabelezbama, koncima, stvarima, da pri tom nahrani nekoliko lokalnih macaka koje se setaju macijim korzoom od lokala do lokala, pa posle juri kuci porodici i unuci, a i tamo je ispred ceka nekoliko pasa i macaka za toplu rec i granule.
I sama sam hiljadu puta kupila skupu odecu za koju sam unapred smislila da ce biti prepravljena na pravom mestu. Ali da ne bih imala nemoguce ideje, desavalo se da zovem video pozivom iz svlacionice i dobijem odobrenje.
Moram da kazem, da sam primetila da je izgleda taj krojacki svet zadrzao delic duse bar jer na moje veliko iznenadjenje kad sam poslata da trazim traku za prosirivanje bozanstvene roze haljine, tamo me u dve radnje docekala nasmejana lica prodavacica, i potpuno bile uzivljene da nadjemo istu nijansu. Medju njima i jedan muskarac koji je izvukao rastegljivu traku sa ko zna koje police i ta je i kupljena.
U skrivenom kutku krojacke radnje gde dolaze ljudi sa svih strana sveta, o da, govori se tu svakodnevno nekoliko jezika, pronadjem trenutak srece i radujem se unapred onome sto ce se “stvoriti ” na kraju.
Malo je takvih mesta danas i potrebno je “cuvati” ih pa u to ime i nastadose ova slova posvecena njenom velicanstvu-mojoj krojacici.